Jedni je poznaju kao doktoricu iz Covid ambulante u Sarajevu kojima je uz osmijeh pomogla da što lakše prebrode virusnu infekciju, drugi su sa njom penjali najljepše planinske vrhove Bosne i Hercegovine, a treći su spašavali napuštene životinje sa sarajevskih ulica.

Za sebe kaže da je ljekar po zanimanju, a inače ljubitelj životinja, prirode, putovanja, druženja, jednostavnosti. Malih stvari koje čine život.

Ona je Šejla Rožajac, doktorica porodične medicine i koordinatorica u Covid ambulanti na Vojničkom Polju u Sarajevu.

Zašto ste odabrali baš medicinu kao svoj životni poziv? 

- To je naprosto samo došlo. Roditelji nisu ljekari niti bilo ko u užoj familiji ima veze sa zdravstvom, tako da nisam mogla biti pod nečijim uticajem. Nekako se nisam vidjela da bilo šta drugo radim. Put je bio jako težak. Iako je studij bio najljepši period mog života, studij medicine nije nimalo lagan. Bilo je tu momenata kada sam htjela i odustati, ali se sudbina svaki put umiješala i nastavila bih gdje sam stala. Nekako je bilo suđeno da se bavim ovo čime se bavim danas.

Da li ste se zbog odabira medicine ikada pokajali?

- Bilo je momenata kada sam se kajala zašto sam odabrala medicinu, ali je to kajanje obično bilo rezultat nezadovoljstva sistemom. I uglavnom je bilo kratkotrajno.

Da li biste Sarajevo zamijenili nekom evropskom metropolom i radom u uređenijem zdravstvenom sistemu?

- Moram biti iskrena i reći DA. Ne vezuje me mjesto pa bih tako mogla mjesto prebivališta mijenjati svakih pet godina (smijeh). Po završenom studiju svima nam je cilj i zadovoljstvo raditi u uređenom zdravstvenom sistemu. Konkretno ja nemam problem da to bude bilo gdje. Za naš zdravstveni sistem ne mogu reći da je baš najuređeniji, uvijek može i treba bolje.

U medicini morate biti inovativni, pratiti svjetske trendove, biti istraživačkog duha, ulagati u ljudske resurse, tehnologiju i nova znanja, razmjenjivati iskustva.

Da imate mogućnost, šta biste promijenili u trenutnoj organizaciji porodičnih ambulanti u Sarajevu?

- Najveći problem zdravstva u Sarajevu trenutno je nedostatak kadra. Kada bi se obezbijedilo dovoljno ljudskih resursa riješili bi se svi trenutni problemi u organizaciji rada porodičnih ambulanti u Sarajevu. Pandemija je bila dodatno opterećenje i dovela do dodatnog iscrpljivanja kadra.

Imate dvije godine dana iskustva u covid ambulanti gdje radite na poziciji koordinatorice. Šta je najznačajnije što ste naučili tokom ovog perioda i kako će Vam to koristiti u budućem radu?

- Covid pandemija je bila potpuna nepoznanica. Na početku uopšte nismo znali s čim imamo posla. Bilo je najbitnije osloboditi se straha od nepoznatog, osloniti se na kolege i timski rad, dosadašnje znanje i praksu. Naučili smo se nositi sa pritiskom, velikim gubicima. Već poslije dvije godine puno toga se posložilo, iskristalisalo na terenu za vrijeme suzbijanja pandemije, kliničke slike pacijenata, liječenja aktivne covid infekcije. Ono što može biti zabrinjavajuće, a o čemu struka ne zna mnogo je takozvani post-covid. O tome tek učimo i stičemo iskustva koja će nam pomoći u daljem radu.

Šta biste poručili svim građanima Sarajeva i šire kada je u pitanju Covid-19? Na koji način da zaštite sebe i svoje najmilije?

- Zaštititi se od korona virusa jako je teško, gotovo pa nemoguće. Prije ili kasnije zarazit će se svi, samo što će neko pokazati simptome, neko neće. Nauka kaže da tu stoji genetika. Ono što mi možemo jeste raditi na imunitetu kontinuirano, tako da ako se zarazimo imamo jak imunitet i što lakše preborodimo zarazu.

Pobornik ste liječenja prirodnim putem, odnosno posežete za lijekovima i medicinskim sredstvima isključivo kada je to neophodno za zdravlje pacijenta. Koji su to prirodni preparati koje preporučujete svojim pacijentima kada je u pitanju jačanje imunološkog sistema?

- Kada je u pitanju jačanje imunološkog sistema, ja tu krećem od baze. Prvo, ishrana. Kod nas u kući se jede stalno kuhano: razne supe, čorbe, salate obavezno barem uz ručak, uvijek je raznovrsno, šareno i sezonski. Dan počinjem sa čajem i medom. Čaj se pije tokom cijele godine. To su raznovrsni čajevi, koje beremo sami na okolnim planinama i kupujemo na lokalnim pijacama. Sezonski poguramo imunološki sistem i nekim suplementima. Osim prehrane, provodimo dosta vremena vani, u planinama.

Da li i sama koristite neke od tih preparata i na koji način su Vam pomogli?

- Od suplemenata uglavnom koristim one na prirodnoj bazi. Nekako nemam bojazan da će se nešto desiti ako uzmem previše. Nisam ograničena u njihovoj upotrebi. Uvijek kažem pacijentima da na imunološkom sistemu treba raditi kontinuirano cijelu godinu, a ne onda kada smo bolesni. Moja porodica i ja već neko vrijeme koristimo preparate na bazi aloe vere, i to ne bilo koje, već samo Forever Living kompanije i preparate na bazi eteričnih ulja kompanije Young Living. Mislim da smo odabrali najbolje, jer od početka pandemije neki se nisu uopšte zarazili, a oni koji su se zarazili prošli su bez ozbiljnih posljedica ako uzmemo u obzir kontinuiranu izloženost korona virusu budući da sam angažovana u covid ambulanti već dvije godine.

Privatno ste angažovani i u sferi zaštite životinja. Često spašavate pse i mace, koje oporavite, izliječite, a onda udomljavate dalje. Da li Vas ovakav angažman opterećava ili pričinjava zadovoljstvo?

- Angažman oko spašavanja uličnih životinja opterećuje mi samo novčanik (smijeh). Šala. Da, to mi predstavlja ličnu satisfakciju. Lijepo je pomagati. Tvoje je samo to što daš. Slobodno mogu reći da mi je to vrlo slaba tačka. Da nije mame, koja je glas razuma, sigurno bih imala mali azil kod kuće. Trenutno imam psa i četiri mačke. Svi su udomljeni sa ulice. To je jedan izduvni ventil. Kad dođem kući umorna s posla, oni me odmaraju.

U slobodno vrijeme posjećujete planine. Koliko je važan boravak u prirodi za naše fizičko i mentalno zdravlje?

- Prije šest godina sam počela planinariti. Bila je to najbolja odluka u mom životu. To mi je donijelo prvo jedan novi krug ljudi, vedrih, pozitivnih, a počela sam i upoznavati našu zemlju iz jednog potpuno drugog ugla. Sa planinarima nema protraćenog vremena. Pas Leo je moj vjerni saputnik. Planinarenje sa Leom je bio spas mog psihičkog i fizičkog zdravlja tokom pandemije. Svakome bih preporučila povremene izlete u prirodu, pogotovo u današnje vrijeme kada smo stalno izloženi stresu.

Je li pandemija ugledala svoj kraj?

- Teško je prognozirati tok pandemije. Možda je ovo kraj, a možda nas čeka neki novi soj i nastavak borbe. Upravo iz tog razloga trebamo biti spremni i psihički i fizički. Provoditi što više vremena na otvorenom, družiti se sa pozitivnim ljudima, raditi stvari koje nas ispunjavaju pozitivnom energijom kao što je sport, volontiranje, slušanje muzike, čitanje knjiga, i tako dalje. Boravak u prirodi povećava kvalitetu i produžava život. Što bi rekao američki pisac i prirodnjak John Burroughs, "Idem u prirodu da se umirim, ozdravim i da dovedem svoja osjetila u red.“